недеља, 4. фебруар 2024.

Kad se pogledi spoje, tela se sama traže

 22.

:odlomak iz knjige

01:55
Radio nešto na računaru... čuvao neke stare slike i podatke. Vraćam se na tvoje slike koje si objavila. Nisu jedine. Gledao sam te. Te linije tvoje haljine. Gledao sam linije od vrha štikle koja pravi magičnu sensku na podu, do pramena kose, iz kojeg kao da neka svetlost zrači... I ta neonka iznad tvoje glave je postavljena tu, samo da dočara tvoju eleganciju. 
U mojoj objavi sam želeo da opišem tvoju rutinu. Donekle sam uspeo... 
A onda si došla kući, izula se, navila tajmer na telefonu... sela na stolicu. Namestila kosu, prekrstila tvoje tople noge i uzela naočare u ruke. Pogled u desno, ka svetlu. Kamera je zabeležila remek delo. 
Nadvladala si me... svojom pojavom. Svojim delom.
Gledam tvoju lepotu, lepotu tvoje pojave kako se iz očiju sliva dole. Niz tvoju kosu, niz tvoje grudi, preko stomaka. Tu se spaja sa lepotom koja se već sliva na tvoje butine, niže niz haljinu. Sliva se da tvoje čarape koje ti oblikuju savršene noge, upije... svaka praznina tih čarapa ispunjena je tvojom lepotom i vrelinom. Lagano se penje uz koleno, i malo ubrzano niz list.. niz gležanj, niz petu ... stopalo. I na kraju do vrha tvojih medenih nožnih prstiju, koji su vreli kao tvoj stomak. 
Kaplje tvoja lepota, dok gledam kako se uopšte ta stolica ne istopi od tvoje vreline. Čudni zakoni fizike vladaju. 
Kaplje, dok u meni raste požuda da tvoja lepota kapne na moj jezik, da mi umaže usne. 
Skamenjen, gledam tvoju lepotu, a čežnja mi ne da mira. U meni glasovi govore, glasovi mi nadvikuju razum, kako bih do detalja opisao tvoje spremanje za rođendan, a samo ja bih bio taj koji bi te dugo svlačio. 
Oh Bože... kakav bi to ritual bio. Oslobađao bih tvoju vrelinu, i umesto vrele odeće, postavljao moje ruke.. moje usne.. moj jezik, moje grudi. Želeći da me tvoje božanstvo dodirne svuda. Želeći da svuda nosim tvoju toplinu na sebi. Fiksirao bih te pogledom... pokorio bih te njime. Vidiš da te želi muškarac, onaj koji ti oduzima dah. Dok sediš na stolici.. prilazim. Tvoj parfem se sad već tako lepo oseti. Koža ti njime zrači. Uzeo bih ti naočare iz ruku, i stavio na tvoje lepe tamne oči. Jer želim da su one poslednje koje ću da skinem sa tebe. Rukom nežno prelazim preko te savršene linije gde ti pramen miluje obraz. Od slepočnice, niz obraz. Tišina je, čujem ti disanje koje se ubrzava. Gledam te... ne skidaš pogled sa mene. Prepuštena si samo meni, da mi svaki delić svog lepog sveta podariš. Meni .. da ga čuvam. 
Niz obraz ću skliznuti ka usnama. Javlja se misao da osetiš moj prst ali ne smeš. Ukopana si... ne želiš da prekineš nežnost i strast koja se skuplja u tebi. Levom rukom te milujem po kosi, oslobađam stegnutosti. Tad ćeš ispustiti uzdah, i trepnuti par puta. 
A moja desna ruka će niz bradu doći do rajsferšlusa. I tu ću se zaustaviti. Gledaćeš me ka gore, čekajući moj sledeći korak.
Dozvoliću sebi da bar malo utoplim glad, spustiću se niže i tad će nam se usne prvi put spojiti. Nežno i ovlaž... tvoj vreo dah će stopiti taj lep spoj naših usana koje tako lepo plešu. Kao tango, pratimo korake i savršeno klizamo jedno o drugo. Odvojiću usne i vratiti prste na rajsferšlus. Otkopčaću delić pa sve duž ... da oslobodim vrelinu tvojih nedara. Dopustiću slaboj svetlosti da ti miluje kožu grudi, i da ti grudnjak stvara jedinu senku. 
Prekrštene noge se smenjuju. Sad je desno koleno najbliže meni. 
Spustiću se niže, a prsti će mi završiti na tvojoj butini. Kako mi prst klizi ka kolenu, osetim kako si sve toplija. Leva noga koja je prekrila desnu, učinila je tako lepo zagrejanom za moje prste. 
Savladavam želju, prsti nastavljaju niže.. niže, sve dok se ne spoje sa vrhovima tvojih medenih nožnih prstiliju. U želji da zagrejem svaki delić tvog tela, ljubim ih i usnama prelazim preko tvojih svilenih čarapa. Sva lepota koja se slila sa tebe je na mom jeziku, umazan sam njome.. i ostavljam trag po tebi. Uz stopala, ka gležnju, dok pogled ne skidam sa tebe dolazim tebi. Dozivaš me pogledom i jezikom koji vlaži usne. Željna si me... 
Preko listova i kolena, klizim ti ka butinama. 
Rukama ću razdvojiti tvoje noge, želim da ti budem veoma blizu. Blizu nje najbliže. 
Dok ti prilazim želja te je savladala, grabiš me rukama i ljubiš me. Jezikom probijaš moje usne i kliziš po mom. Uzvraćam i dopuštam da pregorim u želji. Dok samo želim da što dublje završim u tebi, ruke mi završavaju u tvojoj kosi, držim te za glavu i nežno .. polako, kad me želja nadvlada nabijam tvoje usne na moj jezik. Nemaš više kontrolu, moja si. Obuhvataš me nogama, pribijaš me k sebi... 
Umazan od tvoje lepote i vlažnosti više nemam razuma. Od tvoje vreline i lepote istopljen je. I sve što želim jeste da te ispunim. 
Nije mi dosta, želim moje tragove na tebi. 
Miris tvog parfema me je već odavno opio. Spuštam se na tvoje grudi i izvlačim ih iz korpi. Zabijam se u njih dok mojim potiljkom tvoji prsti klize niz kosu. Uzdah mi govori da me želiš... umazan od nas, jezikom ostavljam trag po tvojim grudima, nedrima.. vratu. Polagano po vratu. Da vratim svoju desnu ruku u tvoju kosu i počupam te da zabacim glavu i poslužim tvoj vrat sebi. Moj je... samo moj, Pripada mojim usnama, pokoren je mom jeziku. Snažno ti ližem vrat, sve do brade, i popuštam rukom da mi se tvoje lice približi, kad će moj jezik ponovo završiti u tebi. 
Ruke u tvojoj kosi, gube kontorlu ... i nastaje stihija. Skidam ti naočare, oslobađam deo po deo gardeorbe. Da utolimo glad koju više ništa ne može da spreči .
Od mojih nespretnih pokreta stradaće tvoje svilene čarape, ali želim. Tu na tvojoj butini, gde mi zube nespretno proklizavaju, napraviće mali trag. Moj trag.
Da sutra, dok se gledaš u ogledalu i vraćaš film u nazad. Smešak ... te sladak bol tog crvenila podseti čija si, uzdahom sve prizivaš ponovo.
Gledam te. Tvoja lepota je takva da .. svaka želja koja se javi, budi i drugi način naših spajanja. 
Jer si ti neko ko se tuca i ljubi, grli i nabija istom jačinom i požudom. 
Do nekih novih tragova.

Нема коментара:

Постави коментар